Get Adobe Flash player
Home Utočište medvjeda Naši medvjedi >

Naši Medvjedi

Utočište za mlade medvjede trenutačno je dom za osam medvjeda, među kojima je 6 starijih sirotana i 3 mlađa siročića. Svaki od njih nosi sa sobom svoju životnu priču, u kojima se majka gubi na samom početku. Nesposobni za preživljavanje u divljini, kako zbog nedostatka vještina i straha prema čovjeku, tako i opasnosti stradavanja od strane odraslih medota, medo-siročići provode cijeli svoj život u Utočištu, kao ambasadori divljine. Njihove priče, pogledi i vibracije, podstiču nas na razmišljanje o našem odnosu prema divljini, prema šumi, životinjama, biljkama, gljivama i prema sami sebima.

Marko Kralj

MARKO KRALJ
  • u utočištu od 2012. godine
  • podrijetlom iz Gorskog Kotara

Marko KraljMajka je najvjerovatnije stradala na cesti i ostavila za sobom barem jedno siroče, koje je utjehu pronalazilo obilazeći dvorišta ljudi u jednom selu kod Crikvenice. Posjete dobronamjernim mještanima, koji su ga hranili i pratili, uvjetovali su njegovu sudbinu koja ga je na konačnici dovjela u utočište. Devetomjesečni medvjedić nije imao drugog izbora, a oni odgovorni za riješavanje medvjeđih problema odlučili su ne ubiti ga, nego mu pružiti još jednu šansu. Djeca iz sela su ga zvala Markus, a u Utočištu je poznat kao Marko Kralj (šume). Odrasta uz mladu kujicu Dodži, koja je igrom sudbine također završila u Utočištu za mlade medvjede kao odgajateljica medo-siročića.

Mlada Gora i Mladi Dol

MLADA GORA

  • u utočištu od 2010. godine
  • podrijetlom iz Gorskog Kotara

Mlada GoraTomica, Tonkica, Mladi Gor, Mlada Gora. Medvjedić sa četiri imena nosi sa sobom jednu nelijepu priču. Ovaj medvjedić bez majke, postao je prava medijska zvijezda i tema za rješavanje birokratskih sporova – od licence Utočišta do Bernske konvencije. 500 kn, kolika je bila nagrada za objavljivanje fotografije u novinama, koštalo je da ovaj medvjedić postane miljenik mnogih koji su ga hranili, dragali, fotografirali i razmazili. Upozoravalo se da se medvjedića ostavi u šumi i na miru, ali neka podsvjesna povezanost između ljudi i medvjeda bila je jača te se medvjedić navikao i "navukao" na prisustvo ljudi, za čim i danas pati. Mlada Gora odrasta uz psa Mišu Linga i medvjedića Mladog Dola, koji su uglavnom uspjeli popraviti ono što su ljudi svjesno pokvarili.

 

MLADI DOL

  • u utočištu od 2011. godine
  • podrijetlom iz Velebita

Mladi DolNjegov život je priča o jakom medvjedu i nejakim ljudima. Pratitelj Mlade Gore, medvjedić iz Like, nasilno je odvojen od majke, nakon čega je oko godinu dana proveo u zatočeništvu na Velebitu. Danas ovaj mudri, zaigrani i snažni medo živi s Mladom Gorom i Mišom Lingom.

Huu Bear i Vlad Mir

HUU BEAR

  • u utočištu od 2008. godine
  • podrijetlom iz Gorskog Kotara

Huu BearStručnjak za velike zvijeri, Đuro Huber, profesor sa Veterinarskog fakulteta, dr.sci. Vladimir Laj iz Instututa za društvene znanosti Ivo Pilar i Ivan Crnković-Pavenka iz Kutereva 2001. godine složili su prvotnu zamisao o Utočištu za mlade medvjede. Medvjedić star tri mjeseca pronađen blizu hrvatsko-slovenske granice, dobio je ime po doktoru za medvjede – Huu Bear. Trag od udarca automobila još uvijek je vidljiv na njegovom licu. Od prvih dana je u društvu Vlad Mira, još jednog goranskog siročića. 

 

 


VLAD MIR

  • u utočištu od 2008. godine
  • podrijetlom iz Gorskog Kotara

Vlad MirIme je dobio po Vladimiru Layu, jednom od idejnih osnivača Utočišta i nekadašnjem predsjedniku Upravnog vijeća Parka prirode Velebit. Vlad Mir je pronađen s tri mjeseca skriven u jednoj vikendici u Gorskom Kotaru. Što se dogodilo s majkom, ostala je nepoznanica. Danas su Vlad Mir i Huu Bear nerazdvojni, a ponajviše zadovoljni kada dobiju mladog maslačka, ploda od gloga ili pak svježe trave.

Blago Zoo

 BLAGO ZOO

  • u utočištu od 2007. godine
  • podrijetlom iz Zagreb ZOO vrta

Blago Zoo, kao ni njegova sestra Bena Zir, nije medvjed sirotan, ali njihova majka je bila. 1988. godine u Gorskom Kotaru pronađena su četiri medvjedića bez majke. Pokušalo ih se odgojiti, ojačati i pripremiti za život u divljini, ali to nije bilo uspješno. Dva su nastradala od automobila, a druga dva su završila u zoološkim vrtovima u Zagrebu i Ljubljani. 2007. godine, medvjedica iz zagrebačkog zoološkog vrta rodila je dva medvjedića, za koje tamo nije bilo mjesta. Umjesto eutanazije, odlučeno je da im se ponude krške kuterevske drage i posebna imena. Tako je BLAGOslovljen (lat. Benedictus) postao medvjedić iz ZOO vrta.

Ljubo Lik i Zdravi Gor

LJUBO LIK

  • u utočištu od 2003. godine
  • podrijetlom iz Like

Ljubo LikCijeloživotni prijatelj Zdravog Gora, podrijetlom je iz Like, iz okolice Gospića. Gorostasni lički medo, kada je pronađen bio je izgladnio, mršav i prestrašen od pasa na drvetu, blizu mjesta gdje se gradila nova autocesta. 

Pretpostavlja se da nije uspio pratiti majku prilikom prijelaza nove ceste, koja nije odvojila samo Ljubu od njegove majke, nego je podijelila stanište medvjeda i drugih životinja u gorskoj Hrvatskoj.

Ljubo Lik je imao svega 4 kg po dolasku u Kuterevo, što je nakupio jedući uglavnom travu, te je postojala bojazan da neće preživjeti. Iako je prerano ostao bez majke i njezinog bogatog mlijeka, zahvaljujući jakosti volje za životom i brigom ljudi, danas je stanovnik utočišta.

 

 


 
ZDRAVI GOR

  • u utočištu od 2003. godine
  • podrijetlom iz Gorskog Kotara

Ovaj medo, cjeloživotni prijatelj Ljube Lika, najpoštivaniji je među ostalim medvjedima. Njegova priča oslikava slabost čovjeka da se otme dobročinskom nagonu, koji ga navodi na pomoć medo-siročiću.

Dolazeći svakodnevno u dvorište vikendice, medvjedić je navikao domaćine da ga hrane tri put dnevno, nakon čega bi im još odnio i posudicu u šumu. Iako su znali da medvjedić neće dugo biti mala životinja, koja bez strahopoštavanja prema čovjeku postane problem, medvjeđa usluga je Zdravog Gora dovela (i osudila) na život u utočištu.

Vjerojatno bez dodatne ishrane ne bi ni preživio, a da li se to moglo drugačije napraviti, ostaje nam za prosuditi.

Mišo Lingo i Dodži

MIŠO LINGO

  • u utočištu od 2002.
  • podrijetlom iz velebitskog podgorja

Mišo LingoPas miješanac koji zna živjeti s medvjedima, ali i s ljudima. Istrpio je mnoge medvjediće, siročiće, koji su zbog preranog gubitka majke proživjeli trumu i ostali bez zaštitnice.

Mišo Lingo je, donekle, nadomjestio nedostatak autoriteta, zaštitnika i prijatelja za igru. Mišo Lingo to radi bez razmazivanja, prilagođavanja medvjedića svojim potrebama i na distanci.

Njegov odnos s medvjedićima je korektan i pravedan, a medvjedići to poštivaju i nakon razdvajanja ne pate za njim.

Pravi prijatelj medvjeda, zaslužio je priznanje za životno djelo i povlaštenu medo-mirovinu.

 


 
DODŽI

  • u utočištu od 2012. godine
  • nepoznatog podrijetla

DodžiPojavila se u Utočištu bez najave i pratnje. S obzirom da je Mišo Lingo zasluženo umirovljen, nakon 10 godina medo-službe, Dodži se ponudila kao moguća zamjenica i vrlo brzo joj je ukazana prilika.

Vrlo brzo je preuzela obavezu odgajanja Marka Kralja, čime je dokazala ne samo svoje kvalitete, nego i prijednost te odnosa pas-medvjed u odnosu na čovjek-medvjed.

Medvjedi koji više nisu u Utočištu

 

VIKTOR

  • rođen 1998. godine
  • iz splitskog zoološkog vrta

Skoro čitavi život proveo je u zoološkom vrtu, na betonu u malenom prostoru. Iako mu je društvo pravila Mirna, nisu bili baš najbolji prijatelji. Po dolasku u Kuterevo imao je 252 kg. Relativno brzo se bio navikao na novi okoliš, divlje voće, travu, mravinjake..., ali je tijekom veterinarske intervencije njegovo srce stalo. Sahranjen je na Kopija, na groblju velikih zvijeri. 

 

 

 

 

 

 


BENA ZIR

  • u utočištu od 2007. do 2014. godine
  • podrijetlom iz Zagreb ZOO vrta

Bena ZirBenazir Bhutto bila je pakistanska političarka, prva žena na čelu neke muslimanske države, stradala u atentatu krajem 2007. godine. Mlada medvjedica iz zagrebačkog zoološkog vrta nazvana je po njoj, s željom da mudro, ali čvrste ruke vlada u svom muškom okružju. Kao i njezin brat Blago Zoo, rođena  je u gradu, a od prve godine života živjela je na selu i to u muškom okruženju. 

 

 

 

 



MRNJO BRUNDO

  • u utočištu od 2002. do 2006. godine
  • podrijetlom iz Kapele

Mrnjo BrundoU travnju 2002. godine, dolaskom Mrnja Brunde, svjesno ili ne, pokrenuta je svojevrsna neformalna mreža/pokret poštivatelja medvjeda. Mrnjo Brundo je bio miljenik posjetitelja i mještana, a i sam je bio sklon druženju s ljudima.

Mrnju su pronašla djeca u nabujalom potoku kod Ogulina. Odvojen od majke, naviknut na ljude, uvijek raspoložen za fotografiranje, Mrnjo je pokazivao znakove traume, odnosno anoreksije, zbog čega je i dobio ime po brundanju.

Krajem 2006. godine, tokom snimanja televizijskog priloga, u nespretnoj situaciji, ljudskom greškom Mrnjo Brundo je nastradao. Iako više nije s nama u Utočištu, priča o Mrnji Brundi, sirotanu koji je mnogima prenio priču o medvjedima i ljudima u divljini, i dalje živi...

 



LUKA GORA

  • u utočištu u travnju 2002. godine
  • podrijetlom iz Gorskog Kotara

Luka GoraLuka Gora je pronađena i dovedena u utočište vrlo brzo nakon Brunda. Najvjerojatnije je bila odbačena od majke i nikako se nije mogla prilagoditi na uvjete života u utočištu s Mrnjom Brundom.

Nije znala sisati, nego je grizla, te  je nakon nekoliko tjedana neuspješnog prilagođavanja puštena u šumu iznad Kutereva. Tri mjeseca nakon puštanja u šumu gubi joj se svaki trag.

Njezina priča potakla je nova pitanja i dileme: da li prihvaćati sve medvjediće, i one koje je majka svjesno odbacila, ili se, ipak, odužiti samo onim medvjedićima čija je nejakost za život u divljini neposredna greška čovjeka.

 



JANJA ZORA

  • u utočištu od 2002. do 2009. godine
  • podrijetlom iz Bosne i Hercegovine

Janja ZoraNekoliko mjeseci nakon dolaska Mrnje Brunde u utočište pojavila se vijest iz Bosne i Hercegovine o napuštenom i preplašenom medvjediću koji ne silazi s drveta.

To je bila Janja Zora, medvjedica koja se nije dala lako obrlatiti ljudskim prijateljskim namjerama, te je ostala samostalna, u svome svijetu i pomalo humanofobična.

Postala je nerazdvojna Brundina družica i, za razliku od Brunde, nije se voljela fotografirati niti snimati. 2008. godine jaki prirodni nagon prema mužjaku odveo je Janju Zoru u šumu.

Narednih tjedana pojavljivala se u selu, pomalo i plašila mještane, ali se ubrzo povukla u divljinu, gdje je posljednji put viđena 2009. godine.

 



ADO BUNJ

  • u utočištu od siječnja do travnja 2004. godine
  • podrijetlom iz velebitskog podgorja

Tijekom lova na divlje svinje na primorju, uznemirena zvucima bježanja, proganjanja i lomljenja te vjerojatno usplahirena i zabrinuta medvjedica iskočila je iz brloga, što je iznenadilo lovca. U neočekivanoj i vrlo opasnoj situaciji, lovac je automatski pucao u medvjedicu, koja je na istom mjestu uginula. U brlogu, smještenom u pukotini stijene, na suhim grančicama i lišću, pronađena su dva njezina potomka nepunih dva mjeseca starosti. Medvjedići su premješteni u utočiše, a nejaki Ado, uginuo je od jake infekcije probavnog trakta s četiri mjeseca života.

MARA BUNA

  • u utočištu od 2004. do 2005. godine
  • podrijetlom iz velebitskog podgorja

Sestra Ada Bunje, postala je miljenica školaraca, koji su pokrenuli i kampanju pod nazivom Jednu kunu za Maru Bunu. Najbolji prijatelj Mare Bune bio je Mišo Lingo. S osam mjeseci, Mara Buna je, iz samo njoj poznatih razloga (a mogao bi biti prkos, inat ili možda šala), pobjegla iz utočišta. Nakon četiri dana se predomislila i vratila. U drugoj godini njezinog života pokušalo se sprijateljiti Maru s drugom dvojicom godinu dana starijim medvjedićima Ljubom Likom i Zdravim Gorom, nakon čega je nastradala. Pokopana je na medvjeđem groblju, pored svoga brata.