Get Adobe Flash player
Home Utočište medvjeda Naši medvjedi > Medvjedi koji više nisu u Utočištu

Medvjedi koji više nisu u Utočištu

 

VIKTOR

  • rođen 1998. godine
  • iz splitskog zoološkog vrta

Skoro čitavi život proveo je u zoološkom vrtu, na betonu u malenom prostoru. Iako mu je društvo pravila Mirna, nisu bili baš najbolji prijatelji. Po dolasku u Kuterevo imao je 252 kg. Relativno brzo se bio navikao na novi okoliš, divlje voće, travu, mravinjake..., ali je tijekom veterinarske intervencije njegovo srce stalo. Sahranjen je na Kopija, na groblju velikih zvijeri. 

 

 

 

 

 

 


BENA ZIR

  • u utočištu od 2007. do 2014. godine
  • podrijetlom iz Zagreb ZOO vrta

Bena ZirBenazir Bhutto bila je pakistanska političarka, prva žena na čelu neke muslimanske države, stradala u atentatu krajem 2007. godine. Mlada medvjedica iz zagrebačkog zoološkog vrta nazvana je po njoj, s željom da mudro, ali čvrste ruke vlada u svom muškom okružju. Kao i njezin brat Blago Zoo, rođena  je u gradu, a od prve godine života živjela je na selu i to u muškom okruženju. 

 

 

 

 



MRNJO BRUNDO

  • u utočištu od 2002. do 2006. godine
  • podrijetlom iz Kapele

Mrnjo BrundoU travnju 2002. godine, dolaskom Mrnja Brunde, svjesno ili ne, pokrenuta je svojevrsna neformalna mreža/pokret poštivatelja medvjeda. Mrnjo Brundo je bio miljenik posjetitelja i mještana, a i sam je bio sklon druženju s ljudima.

Mrnju su pronašla djeca u nabujalom potoku kod Ogulina. Odvojen od majke, naviknut na ljude, uvijek raspoložen za fotografiranje, Mrnjo je pokazivao znakove traume, odnosno anoreksije, zbog čega je i dobio ime po brundanju.

Krajem 2006. godine, tokom snimanja televizijskog priloga, u nespretnoj situaciji, ljudskom greškom Mrnjo Brundo je nastradao. Iako više nije s nama u Utočištu, priča o Mrnji Brundi, sirotanu koji je mnogima prenio priču o medvjedima i ljudima u divljini, i dalje živi...

 



LUKA GORA

  • u utočištu u travnju 2002. godine
  • podrijetlom iz Gorskog Kotara

Luka GoraLuka Gora je pronađena i dovedena u utočište vrlo brzo nakon Brunda. Najvjerojatnije je bila odbačena od majke i nikako se nije mogla prilagoditi na uvjete života u utočištu s Mrnjom Brundom.

Nije znala sisati, nego je grizla, te  je nakon nekoliko tjedana neuspješnog prilagođavanja puštena u šumu iznad Kutereva. Tri mjeseca nakon puštanja u šumu gubi joj se svaki trag.

Njezina priča potakla je nova pitanja i dileme: da li prihvaćati sve medvjediće, i one koje je majka svjesno odbacila, ili se, ipak, odužiti samo onim medvjedićima čija je nejakost za život u divljini neposredna greška čovjeka.

 



JANJA ZORA

  • u utočištu od 2002. do 2009. godine
  • podrijetlom iz Bosne i Hercegovine

Janja ZoraNekoliko mjeseci nakon dolaska Mrnje Brunde u utočište pojavila se vijest iz Bosne i Hercegovine o napuštenom i preplašenom medvjediću koji ne silazi s drveta.

To je bila Janja Zora, medvjedica koja se nije dala lako obrlatiti ljudskim prijateljskim namjerama, te je ostala samostalna, u svome svijetu i pomalo humanofobična.

Postala je nerazdvojna Brundina družica i, za razliku od Brunde, nije se voljela fotografirati niti snimati. 2008. godine jaki prirodni nagon prema mužjaku odveo je Janju Zoru u šumu.

Narednih tjedana pojavljivala se u selu, pomalo i plašila mještane, ali se ubrzo povukla u divljinu, gdje je posljednji put viđena 2009. godine.

 



ADO BUNJ

  • u utočištu od siječnja do travnja 2004. godine
  • podrijetlom iz velebitskog podgorja

Tijekom lova na divlje svinje na primorju, uznemirena zvucima bježanja, proganjanja i lomljenja te vjerojatno usplahirena i zabrinuta medvjedica iskočila je iz brloga, što je iznenadilo lovca. U neočekivanoj i vrlo opasnoj situaciji, lovac je automatski pucao u medvjedicu, koja je na istom mjestu uginula. U brlogu, smještenom u pukotini stijene, na suhim grančicama i lišću, pronađena su dva njezina potomka nepunih dva mjeseca starosti. Medvjedići su premješteni u utočiše, a nejaki Ado, uginuo je od jake infekcije probavnog trakta s četiri mjeseca života.

MARA BUNA

  • u utočištu od 2004. do 2005. godine
  • podrijetlom iz velebitskog podgorja

Sestra Ada Bunje, postala je miljenica školaraca, koji su pokrenuli i kampanju pod nazivom Jednu kunu za Maru Bunu. Najbolji prijatelj Mare Bune bio je Mišo Lingo. S osam mjeseci, Mara Buna je, iz samo njoj poznatih razloga (a mogao bi biti prkos, inat ili možda šala), pobjegla iz utočišta. Nakon četiri dana se predomislila i vratila. U drugoj godini njezinog života pokušalo se sprijateljiti Maru s drugom dvojicom godinu dana starijim medvjedićima Ljubom Likom i Zdravim Gorom, nakon čega je nastradala. Pokopana je na medvjeđem groblju, pored svoga brata.

Share this post