Get Adobe Flash player
Home Kuterevo selo Tradicija

Tradicija

Dangubica Kuterevka

U listopadu 2011. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske proglasilo je Dangubicu Kuterevku kulturnim dobrom i važnim dijelom kulturnog naslijeđa Kutereva. Stoljećima se tradicijski zanat izrade tamburice prenosio s koljena na koljeno, s oca na sina sve do današnjih dana.

U Kuterevu najpoznatiji majstori potječu iz obitelji Športić u kojoj se tim zanatom bave već generacijama. Štoviše, najstarija očuvana Dangubica u selu napravljena je u radionici obitelji Športić. Taj se instrument danas nalazi u Etnografskom muzeju u Zagrebu a potječe s početka 20. stoljeća. Još jedan od velikih majstora je Ive Burić, rođen 1927. godine. On od djetinjstva radi s drvom a tek nakon što je otišao u mirovinu počeo je izađivati Dangubicu za svoj užitak, ali i za prodaju.

Sam je naučio tehniku izrade koristeći se uzorcima koje jedan majstor predaje drugome. Ive je vrlo brzo shvatio da posjeduje talent, ali i ljubav potrebnu za rad s drvom. Svaki ga se dan može naći u radionici prepunoj drvene prašine kako u tišini i koncentraciji, sigurne ruke obrađuje drvo. Njegove vješte ruke oblikuju ga upravo onako kako je zamislio. Ive je uvijek u kreativnom procesu izrade bukara (tradicionalna drvena krigla za pijenje vina), bačava ili Dangubica. U isto se vrijeme u njegovoj radionici suši desetak instrumenata koje čekaju svoje vrijeme za završne radove.

Ivu često možete vidjeti na godišnjim sajmovima kao što su oni u Gospiću i Cetingradu. Na taj način promovira vještinu tradicionalne hrvatske obrade drva, pri čemu posjetitelji mogu vidjeti kako se izrađuje Dangubica. U današnje vrijeme vještina izrade Dangubice Kuterevke prešla je na mlađe generacije. U Kuterevu žive tri starija majstora koji izrađuju tambure, ali nekoliko je mlađih ljudi od njih počelo učiti zanat.

Također, neki od volontera koji se brinu o medvjedima u Utočištu, uče kako se izrađuje Dangubica. Na taj se način hrvatska tradicijska kultura promovira širom svijeta. To znanje i vještina dio su tradicije stare više stoljeća ali isto tako prilagođava se i današnjem modernom dobu.

Socijalni utjecaj Kuterevke, uz onaj ekonomski iz turizma, prepoznaje se i iz činjenice da prisutnost ovog narodnog glazbenog instrumenta i vještina njegove izrade direktno utječe na kulturni identitet mjesta.

Društvo bi trebalo znati za Dangubicu kako bi je se sačuvalo od nestanka, spriječilo uništavanje i komercijalizaciju ovog važnog kulturnog dobra.

Naziv Dangubica u slobodnom prijevodu označava 'sredstvo za gubljenje vremena' a tako su je nazivali vjerojatno pastiri koji su je na osami svirali kako bi im brže prošlo vrijeme.

Dangubica Kuterevka je glazbalo s 4 ili 5 žica, dugim vratom i kruškolikim tijelom. Najčešće se izrađuje od drveta stabla javora koje stolari pronalaze u šumi. Vrlo je važno da komad iz kojeg se izrađuje bude ravan bez izraslina, jer samo tako instrument može postići željeni zvuk.

Trupac se prepolavlja a zatim dubi i siječe. Za izradu koristi se oštra sjekirica, a njome se dubi i unutrašnjost instrumenta. U procesu se koriste i različiti oblici noževa kako bi površina bila ravna i glatka. Kad se postigne željeni oblik, ostavlja se na sušenju dva ili tri mjeseca.

Nakon toga lijepe se zvučni pragovi i ornamenti. Ornamenti se najčešće izrađuju od drveta lješnjaka ili šljive zato jer imaju lijepu crvenkastu boju.

Zatim se površina polira do savršenstva. Pravi majstori na poliranje površine glazbala potroše cijeli dan.

Nakon poliranja postavljaju se podešivači, izrezuje se udubina zvučne kutije i cijeli se instrument premazuje lakom. Nakon što se osuši postavljaju se žice i ugođava se zvuk.

Žice se uglavnom podešavaju na jednoglasje podijeljeno na četvrtine, primjerice d-d-g-g (odozdo prema gore). Trebaju biti postavljene na udaljenost dovoljnu da se mogu izvoditi akordi.

Dangubica je glas Kutereva, zvuk koji na ovom području odzvanja već stoljećima i izuzetno je važno prepoznati njezinu vrijednost i sačuvati je od zaborava.

Share this post