Get Adobe Flash player
Home Europski smeđi medvjed Mitologija, legende i simbolika

Mitologija, legende i simbolika

Medvjed i čovjek

Tisućama godina, medvjedi i ljudi živjeli su na istim područjima a njihovi su se međusobni odnosi mijenjali uglavnom ovisno o kulturama, načinu života i religiji. Medvjedi i kult medvjeda imaju važno mjesto u ljudskoj mašti, a mitologija, religija i narodne priče, i u današnje su vrijeme snažni nositelji te ideje. Tijekom povijesti, medvjed je bio biće koje se cijenilo i poštivalo. U nekim ga se kulturama smatralo božanstvom odnosno čovjekovim pretkom. On je bio simbol snage, ali ujedno i obnavljanja te godišnjih doba. Smatrao se i kraljevskom životinjom jer je simbolički dugo vremena bio kralj životinja u Europi.

Dokazi o međusobnoj povezanosti medvjeda i ljudi datiraju još iz prethistorijskog doba. Prema tvrdnjama nekih znanstvenika, medvjed je bio smatran božanskim bićem u vrijeme postanka ljudske vrste. Te se tvrdnje temelje na ostacima medvjeđih lubanja i kostiju pronađenih u brojnim pećinama i smatra se da su upotrebljavane u prethistorijskim religijskim obredima. Štoviše, najstariji dokazi njihova suživota pronađeni su u pećini u Regourdou (Francuska) 1965. na mjestu gdje su se zajedno sahranjivali i ljudi i medvjedi, a koje je staro 800 000 godina. Također, obrisi medvjeda prepoznaju se i na spiljskim crtežima. Najpoznatiji su oni iz pećine Chauvet (Francuska) s više od petnaest prikaza. 
  

 

Crtež spiljskoga mjedvjeda u spilji Chavet-Pont d'Arc (Francuska)

Mjesto pokapanja ljudskih i medvjeđih ostataka u pećini Regourdou (Francuska)

Mitovi, legende, religijski tekstovi, literatura i likovni prikazi također su važni kada se želi razumijeti veza između medvjeda i ljudi tijekom povijesti. Primjerice, mitovi iz antičkoga vremena dokazuju da je medvjed imao vrlo važno mjesto u vjerovanjima ljudi tadašnjeg vremena. Čak i kad ga se nije opisivalo kao božansko biće, u antičkoj je mitologiji imao simbolično mjesto kao znak nekolicine grčkih i rimskih božanstava, te se pojavljivao u više mitova, često kao roditelj (ili hranitelj) antičkih junaka, ili kao subjekt metamorfoze. Povezuje ga se s Artemidom, grčkom božicom lova, šume, divljine i zaštitnicom divljih životinja. Prema legendi, ona je pretvorila Callistu u medvjeda, koja je kasnije prenesena na nebo kao sazvježđe Veliki medvjed a njezin sin Arcas, kao Mali medvjed.

Još je nekoliko antičkih junaka bilo povezano s medvjedom. Oni su se iz različitih razloga kao siročad našli u divljini, a othranile su ih medvjedice (Atalanta, Paris) ili su rođeni iz veze između čovjeka i medvjeda (braća Agrij i Orij). Medvjed se tada smatrao simbolom snage, mudrosti i hrabrosti. 

Orfej kroti divlje životinje, 16. st.


Medvjedi se pojavljuju i kao važan simbol u drugim kulturama, poganskim običajima i legendama. Oduvijek ga se smatralo najsnažnijom životinjom šume, fascinantnom i neukrotivom. Iz tog su ga razloga mnogi ratnici željeli oponašati te poprimiti njegovu snagu izvodeći razne rituale. Ti su rituali najčešće bili povezani s lovom ili ratom i često su bili vrlo nasilni. Ponekad su ratnici nosili medvjeđe kože ili pili medvjeđu krv prije odlaska u borbu i tijekom nje. Ubiti medvjeda bio je znak iznimne hrabrosti i snage, i često je bio dijelom inicijacije mladića koji je tim činom postao odrastao muškarac. To je bio čest slučaj u gemanskim zemljama i Skandinaviji, i postoje mnoga pisana svjedočanstva u kojima su navedeni primjeri junaka koji su ubili medvjeda i tim činom postali vođe svojega naroda. A prikaz medvjeda, kao najsnažnije zvijeri, često je bio simbol vođa i kraljeva, te se pojavljivao na njihovom oružju i grbovima.
Štoviše, medvjed je često smatran bićem koje povezuje svijet ljudi sa svijetom zvijeri. Nije bio poštivan samo zbog svoje tjelesne i umne snage, već i zbog svojih tajnih moći. Smatralo se da razumije ljudski jezik i daje duhovnu zaštitu, a također se vjerovalo da može imati djecu s ljudskom vrstom i da ga privlače mlade djevojke. Iz tog su vjerovanja izrasle mnoge legende koje medvjeda postavljaju kao pretka nekom junaku ili kralju. Primjerice, prema danskoj legendi, ali također i prema zapisima danskog službenog rodoslovlja, pradjed kralja Svena II Estridsena (1047.-1076.) bio je sin medvjeda koji je oteo mladu djevojku. Iz tog razloga danska je dinastija simbol medvjeda smatrala svojim nasljeđem.

Ubijanje medvjeda zbog zadobivanja njegove snage i vjerovanje u tajne moći te životinje polako je nestajalo tijekom stoljeća. To se povezuje činjenicom da je Katolička crkva, u želji da zatre poganske kultove i tradicije, činila sve da obezvrijedi i demonizira medvjeda. Da, katolicizam medvjeda doživljava kao zlo. Sv. Augustin (4. st.) u svome djelu Sermones, literarno progovara: 'Ursus typum diabli praefigurat; ursus es diabolus' (medvjed je utjelovljenje vraga; medvjed je vrag). Također, mnogi katolički tekstovi medvjeda opisuju kao okrutnu životinju, utjelovljenje vraga, onoga koji pokušava prevariti čovjeka i okrenuti ga protiv Boga. No, tijekom vremena ta se percepcija ipak mijenja i dobiva posve drugačiji tijek. Primjerice, u literaturi medvjed gubi svoje kvalitete i kraljevske moći (iznimnu snagu i hrabrost...) i pojavljuje se sve više kao glomazna kreatura, usamljena, razdražljiva, ograničena, pohlepna, naivna, glupa, plaha i nespretna... Često se prikazuje kao spora tjelesno i mentalo, žrtva vlastite pohlepe i gluposti.

Ovakvi prikazi postaju arhetip, kao da simbolički ubijaju životinju: medvjed kao 'kralj životinja' više ne postoji. Štoviše, ovakva vrsta poniženja ne javlja se samo u literaturi, nego i u svakodnevnom životu. Od 12.-13. stoljeća, medvjed je postao objektom ismijavanja, prisiljava ga se da pleše i radi akrobacije, te nastupa u cirkusima... Sav ugled životinje nestaje. Do kraja Srednjega vijeka medvjed je svrgnut s trona; ne samo da ga se više ne smatra strašnim već postaje vrlo rijedak kako u ljudskome životu, tako i u literaturi i slikarstvu. Ovakav će se odnos prema medvjedu nastaviti u Europi idućih nekoliko stoljeća. Tijekom tog razdoblja medvjed je uglavnom zaboravljeno biće tek rijetko promatran sa znanstvenog ili zoološkog aspekta, a zahvaljujući tome spoznaje o medvjedu kao vrsti ne razvijaju se tijekom 16. i 17. stoljeća.

Unatoč činjenici da je medvjed nestao iz europske kulture, u drugim dijelovima svijeta, nekim japanskim, sibirskim i indijskim zajednicama, ostao je važan simbol. Primjerice, za ljude iz plemena Ainu (urođenike koji žive na prostoru Japana i Rusije), medvjed je vrlo važna životinja. Smatraju ga svojim pretkom i važan je dio njihovih rituala (lov, žrtvovanje, hrana, inicijacija...) Zbog toga nije neobično da ulovljeno mladunče medvjeda žena doji zajedno s vlastitom djecom. Životinja odrasta u vrlo ugodnom okruženju tri do četiri godine. Nakon toga biva žrtvovana i pojedena tijekom ritualnog obroka. Smatra se da će tako pleme potpasti pod zaštitu medvjeda te da će dio njegove snage, pa čak i njegova duha, ostati među stanovnicima plemena.

Žrtvovanje medvjeda, običaj plemena Ainu (slika japanskog umjetnika, 1870)

Unatoč dugom periodu omalovažavanja, medvjed se početkom 20. stoljeća u život čovjeka vratio na vrlo neočekivan način, i to u obliku plišanog medvjedića (tzv. Teddy bear). Postao je najpoznatija igračka s likom životinje i kao takav ušao u dječje sobe cijeloga svijeta. Omiljen je lik dječjih knjiga i animiranih filmova, a mnogi su medvjedi iz mašte zauzeli vrlo važna mjesta u ljudskim srcima. Neki od njih su Winnie the Pooh, Baloo i Michka.

No, medvjed je u današnje doba puno više od slatke igračke. Posljednjih 30-tak godina puno se toga promijenilo i medvjed je postao objektom mnogih znanstvenih radova i istraživanja. Tome je tako uglavnom iz razloga što je čovjek shvatio da je opstanak medvjeda kao vrste postao ugrožen.

Nakon ubijanja (simbolično ali i umno) svojega 'pretka', čovjek je počeo tražiti način kako zaštititi životinje koje su uspjele preživjeti. Nažalost, ovi su pokušaji često previše nejaki nasuprot svega što 'civilizirano društvo' nastavlja raditi, a što ugrožava medvjeda kao vrstu (uništavanje i fragmentiranje njihova staništa, lov, širenje ljudskih naselja...). Nažalost, možemo samo zaključiti da je suživot medvjeda i ljudi čini se zauvijek uništen. Barem u onoj prvotnoj postavci, da se medvjedu dozvoli biti "kraljem šume".

 

Više informacije o tome: Bear and Men 

 

Share this post