Get Adobe Flash player
Home Europski smeđi medvjed Vrste medvjeda i rasprostranjenost

Vrste i Rasprostranjenost

VRSTE MEDVJEDA

Medvjed koji živi u Hrvatskoj sisavac je iz reda zvijeri (Carnivora), porodice medvjeda (Ursidae), roda medvjed (Ursus) i vrste smeđi medvjed (Ursus arctos).
Danas na svijetu živi osam vrsta iz porodice medvjeda i to:

  1. smeđi medvjed (Ursus arctos) u Euroaziji i Sjevernoj Americi,
  2. bijeli ili polarni medvjed (Ursus maritimus) na Arktiku,
  3. američki crni medvjed (Ursus americanus) u Sjevernoj Americi,
  4. azijski crni medvjed (Ursus thibetanus) u Aziji,
  5. sunčasti medvjed (Helarctos malayanus) u jugoistočnoj Aziji,
  6. naočalasti medvjed (Tremarctos ornatus) u Južnoj Americi,
  7. usnati medvjed (Melarsus ursinus) u Aziji i
  8. veliki panda (Ailuropoda melanoleuca) također u Aziji.

Svi su se razvili od zajedničkog predatorskog pretka Miacida prije cca 25 milijuna godina. Još prije pedesetak pa i manje godina razni su autori opisivali nekoliko vrsta i čak do stotinjak podvrsta smeđeg medvjeda. Novije su biološke spoznaje poduprte genetskim istraživanjima dokazale da se zapravo radi o ekološkim varijantama iste vrste, dakle nema govora o više vrsta smeđih (mrkih) medvjeda.

 

 

Carstvo: Animalia
Kolo: Chordata
Podkolo: Vertebrata
Klasa: Mammalia
Podklasa: Theria
Red: Carnivora
Familija: Ursidae
Vrsta: Ursus arctos

Podvrste
  1. Grizli medvjed (Ursus arctos horribilis)
  2. Kodiak medvjed (Ursus arctos middendorffi)
  3. Europski smeđi medvjed (Ursus arctos arctos )
  4. Siberski smeđi medvjed (Ursus arctos beringianus)
  5. Atlas medvjed (Ursus arctos crowtheri)
  6. Gobi medvjed (Ursus arctos gobiensis)
  7. Himalajski smeđi medvjed (Ursus arctos isabellinus)
  8. Karpatski medvjed (Ursus arctos formicarius)
  9. Marsikanski medvjed (Ursus arctos marsicanus)
  10. Meksički grizli medvjed (Ursus arctos nelsoni)
  11. Tibetanski plavi medvjed (Ursus arctos pruinosus)
  12. Sirijski smeđi medvjed (Ursus arctos syriacus)
  13. Hokkaido smeđi medvjed (Ursus arctos yesoensis)

 

Rasprostranjenost i brojnost

Smeđi medvjed je nekada bio rasprostranjen po cijeloj Euroaziji i Sjevernoj Americi. U Europi nikada nije živio jedino na Islandu i na sredozemnim otocima Sardiniji, Korzici i Cipru. Danas je u zapadnoj Europi praktično istrebljen, a preostale su populacije malene, međusobno odvojene i u nestajanju. Najveće od tih populacija jesu populacije u Kantabriji u Španjolskoj s oko 120 medvjeda razdovjenih u dve skupine i u Apeninima u Italiji, gdje ih u Abruzzo Nacionalnom parku i oko parka živi 40 do 50. Izrazito malene skupine medvjeda još preživljavaju u talijanskim Alpama (Trento), gdje ih je preostalo 3 do 4, i u zapadnim Pirinejima, s također preostale 3 do 4 jedinke.

Poslijednji medvjedi u centralnim Pirinejima istrebljeni su tijekom 1980-tih, ali je 1996. i 1997. unošenjem tri jedinke iz Slovenije vrsta reintroducirana. Slično je reintrodukcija provedena i u Austriju, gdje su jedinom tamošnjem medvjedu od 1989. do 1993. dodana još tri medvjeda iz Hrvatske i  Slovenije. Danas u Austriji živi oko 15 medvjeda.
Preostalim medvjedima u području Trenta dodano je od 1999. do 2002. godine još 10 medvjeda iz Slovenije, a u Pirineje je 2004. godine dodano još 5 medvjeda također iz Slovenije.

Jedino je na sjeverozapadu Europe, u Skandinaviji, stabilna populacija s oko 2600 medvjeda. U središnjoj i istočnoj Europi, osim u Rusiji, samo su dvije znatnije populacije preživjele kraj prošlog stoljeća. Danas se procjenjuje da u Karpatima živi oko 8000 medvjeda, a u Dinaridima oko 2800 medvjeda.

U Hrvatskoj živi dio populacije Dinarskog masiva, dakle, druge po veličini u srednjoj i južnoj Europi. Medvjedi u Hrvatskoj, zajedno s medvjedima u susjednoj Sloveniji, genetski su potpuno srodna i najzapadnija stabilna populacija, koja je posljednji mogući  izvor za spas medvjeda u zapadnoj Europi. Genetska istraživanja koja uspoređuju parove baza među medvjedima iz različitih populacija pokazuju na osnovu broja različitih parova baza, stablo njihove genetske srodnosti. Tako su medvjedi iz Hrvatske, zajedno s medvjedima iz Slovenije i Bosne i Hercegovine genetski istovjetni s preostalim medvjedima iz Alpa, a vrlo se malo razlikuju i od medvjeda s Pirineja. S druge stane, medvjedi iz rumunjskih Karpata, Rusije i sa sjevera Skandinavije znatno se razlikuju te nisu pogodni za reintrodukciju istrijebljenih populacija zapadne Europe. Sve to stavlja smeđeg medvjeda na vrh vrijednosti prirodne baštine u Hrvatskoj.

Ograničena veličina raspoloživog staništa i velik prostor potreban za život svakog medvjeda onemogućavaju znatniji rast populacije, i to biološki određuje rijetke vrste.


Povjest izumiranja

Smeđi medvjed je u Europi izumirao prema sljedećem geografskom i kronološkom redoslijedu:

Danska: najvjerojatnije istrijebljen već prije 5000 godina
Velika Britanija: najvjerojatnije istrijebljen u X. stoljeću, nije poznato da li je ikad postojao u Irskoj
Istočna Njemačka: istrijebljen 1770. godine
Zapadna Njemačka: istrijebljen 1836. godine
Švicarska: istrijebljen 1904. godine, slučajni primjerci promatrani 1914. godine.
Francuske Alpe: istrijebljen 1937. godine.
 

Share this post